Knjižničarka, koja je ujedno i voditeljica projekta, pomoću Dixit kartica započela je razgovor o tome kako se učenici osjećaju u školi. Najveći broj učenika u školi se osjeća dobro i ugodno, ali smatraju da škola predugo traje te bi željeli imati više sati tjelesnoga odgoja.

Prije svake priče učenici su odradili vježbe koje aktiviraju tijelo i sprječavaju umor pomoću stopala izrađenih od kartona, a koja pokazuju koje vježbe treba odraditi. 

Pomoću radnih listića govorili su o svojim osjećajima sreće, ljutnje i straha te su nakon toga čitali priče „Lisica je naučila da sreća stanuje u srcima“, „Kad je ljut, nilski konjić grize“ i „Slonicu je strah vikanja i kazne“ koje su napisale Tatjana Gjurković i Tea Knežević, a koje govore o emocijama te kako se nositi s njima.

Za kraj druženja nacrtali su četiri osnovne emocije te međusobno prepoznavali koji crtež predstavlja koju emociju.

Pomoću Dixit kartica odgovorili su na pitanje kako im je bilo na radionicama o emocijama.

Vrlo je važno već od najranije dobi poticati djecu da izražavaju svoje emocije i da ih imenuju jer se na taj način potiče razvoj empatije i emocionalne inteligencije koja je važna za funkcioniranje u partnerstvu i društvu.

Knjižničarka Melita zahvaljuje učiteljicama na pozivu i učenicima na ugodnom radu i druženju!

Melita Schmitz, dipl. bibl.