Stigli smo u Vukovar kojim dominira vodotoranj, kao još jedan od podsjetnika na Domovinski rat. Da se ne zaboravi, i nebo je plakalo, kao i neki od učenika kad smo posjetili Opću bolnicu Vukovar čiji je podrum danas pretvoren u memorijalni centar zadržavši gotovo sva obilježja, hladnoću, beznađe i strah kao i te 1991. Čovjek bi pomislio da je taj prostor veći, ali on se sastoji od jednog hodnika i četiri malene prostorije u kojima su se tijekom tri mjeseca opsade Vukovara ljudi operirali, rađali, krpali i šivali, učvršćivali, ali i postajali dobro. Vukovarci koji su kao pacijenti čekali na ulazu bolnice su tražili suosjećanje, ali i dužno poštovanje zbog svoje žrtve. Dok ne budu osjećali da su to dobili, njima će rat i dalje trajati. 

Nakon bolnice smo posjetili vojarnu u Vukovaru čiji je dio pretvoren u vjernu repliku uvjeta ukojima su logoraši živjeli do razmjene, razgledali nedostatnost našeg naoružanja i dobili tumačenje neprijateljske i domaće vojne taktike, a zatim smo išli do Ovčare. Nezamisliv je osjećaj ljudi koji su od bolnice do Ovčare putovali na smaknuće. Smaknuće je i preblaga riječ. Posjetili smo Memorijalni centar na Ovčari, zatim mjesto ratnog zločina te, na koncu, groblje. Opisati osjećaje koji prožimaju čovjeka sve to vrijeme, nije moguće. Treba doći i doživjeti.

Vidno potreseni, krenuli smo u Osijek. Ondje- sasvim drugi svijet. Čekala nas je komična opera Seviljski brijač koja nam je dobro došla da se oporavimo. Tih je tri sata proteklo u hipu, a važno je napomenuti da je ponašanje naše škole bilo zavidno dobro :-).

Na samom dolasku u Vukovar smo posjetili i dvorac grofova Eltz u kojem nas je oduševila multimedijalna zbirka obnovljenog muzeja. Ova je terenska nastava još jedan razlog da učenici jedva čekaju da budu osmaši. Bit ćete i dobiti neprocjenjivo ljudsko, povijesno i kulturno iskustvo.

Do tad, pokušajte se uživjeti prateći fotogaleriju.