Na tribini je ukupno sudjelovalo 36 djece; 18 djevojčica i 18 dječaka. Na samom početku treba li su odgovoriti na pitanje je li uopće potreban poseban dan djevojčica. 11-ero sudionika je odgovorilo niječno, dakle da nam nije potreban poseban dan djevojčica. Zanimljivo je da su svi ti sudionici bili dječaci čiji je udio iznosio 31 %.

A onda je uslijedila rasprava na kojoj se moglo svašta čuti (pa se moramo upitati može li netko tko nije razmislio uopće imati vlastito mišljenje).

Tribina je bila organizirana tako da je prvo predstavljen pregled životnih uvjeta djevojčica u svijetu, a zatim je stavljen naglasak na dječja prava općenito. U konstruktivnoj su raspravi učenici sami došli do zaključka koja se to dječja prava češće ne priznaju djevojčicama na svjetskoj razini (pravo na život, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na život s roditeljima, a o pravu na slobodu izražavanja, pravu na igru i naročito o pravu na obrazovanje da i ne govorimo).

Bilo je riječi i o najmlađoj dobitnici Nobelove nagrade Malali te o njezinoj borbi i o tome čiji glas ona predstavlja te o srednjoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj.

Na samom je kraju glasovanje ponovljeno. Na pitanje "Treba li nam uopće poseban dan djevojčica?" svi su učenici (osim jednog; ali to nas opet dovodi do pitanja može li se imati vlastito mišljenje ako se ne razmišlja) odgovorili potvrdno (:-D).

Sad nam ostaje vidjeti jesu li uistinu svi ostali dani u godini dani dječaka ili bi i oni trebali imati svoj dan.

Ali, o tome drugom prigodom.

Svim djevojčicama sretan njihov dan!