Osnovna škola Eugena Kumičića

Dana 31. listopada u posjet našoj školi došao je Ante Nadomir Tadić Šutra, književnik i umirovljeni časnik hrvatske vojske. Predstavio nam je svoju zbirku pjesama “Luč hrvatska” u kojoj je većina pjesama domoljubne tematike, ali nailazimo i na ljubavne i refleksivne pjesme. Najstarija je nastala kada je naš gost imao 16 godina (“Nikolini za rođendan”), a cijela zbirka obuhvaća razdoblje od 35 godina književnoga stvaralaštva.

1. Otkud Vam neobičan nadimak, a i nesvakidašnje ime Nadomir?

Šutra: Iako je jednostavno, zapravo je komplicirano. Tadić Šutra je moje prezime, u mom mjestu vrlo je često imati dva prezimena. Vjerojatno je bilo puno Tadića pa je nama dodano još jedno. Što se tiče imena, moji roditelji su htjeli 'nadomiriti' djece, a to je i složenica od „nada“ i „mir“. A i na dan kad sam se rodio, neka žena je zazvala „Nadomire!“ pa je moj otac rekao „Ako bude muško, zvat će se Nadomir“.

2. Objavili ste 10 samostalnih zbirki poezije. Odakle crpite inspiraciju?

Šutra: Najviše odozgo, od Isusa Krista, on mi je inspiracija, a zatim iz srca.

3. Što vas je ponukalo da budete pjesnik? Nasušna unutarnja potreba ili pokušaj mijenjanja svijeta?

Šutra: Ispočetka nasušna unutarnja potreba, osobito za one prirodne ljepote kojima sam okružen u svome rodnom mjestu, prekrasan krajolik. Ali najveća potreba bila mi je opisati sve male divne riječice.

4. Autor ste scenarija i teksta za mjuzikl Kralj Zvonimir, a u njemu ste igrali i glavnu ulogu. Koliko Vam je to iskustvo značajno za osobni razvoj? Je li čudan osjećaj gooriti svoje stihove u takvom okruženju?

Šutra: Da, ali moram vam reći da sam ja i profesor komunikologije. Zamolio sam svoj mentora da za svoj diplomski uzemem temu Hrvatsko srednjovjekovlje. Malo me pogledao jer to nije svakidašnje, ali ipak je pristao. Mene je dugo zanimao sam Zvonimir i to je dugo vrilo u meni, dok to konačno 2008. na neki način nisam ovjekovječio u mjuziklu. Usput, to je prvi mjuzikl posvećen kralju Dmitru Zvonimiru.

5. Spomenuli ste da ste profesor komunikologije. Kako biste predstavili svoje zanimanje? Šutra: Hm, na prvu bih rekao da je to razumijevanje riječi između inputa i outputa, tj. jednostavnije između onog koji govori i onog koji sluša. Vrlo je bitno da onaj što odašilje informaciju govori razgovijetno i jasno, kao ja vama sada.

6. Osim što ste profesor komunikologije, ujedno ste glumac i pjevač, pjesnik, pa čak i kritičar i recenzist. Koje vam je zanimanje najdraže?

Šutra: Najviše mi se sviđa biti čovjek, velik čovjek, ako je to moguće u svojoj poniznosti i dobroti.

7. Domoljublje i nacoinalizam – smatrate li ta dva pojma jednakima i zašto?

Šutra: Ne. Razlika je što u domoljublje ima „-ljublje“ što označava ljubav. Dok u nacinalizam ima taj „izam“, a ništa što završava time nije dobro, kao rasizam, nacizam, komunizam, terorizam...

8. Umirovljeni ste časnik Hrvatske vojske. Dan hrvatskih branitelja označava se kad i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. Kolovoza. Što mislite, trebaju li branitelji imati svoj poseban dan?

Šutra: Mislim da ne, jer jedno bez drugoga ne može. Znači da nije bilo pobjede, ne bi imali čemu biti zahvalni, a da nije bilo branitelja, ne bi imali kome biti zahvalni. I mislim da je to najbolja simbioza, taj spoj između ta tri blagdana, za koja ja čak i ne znam koji bi stavio na prvo mjesto po važnosti.

9. Osvrnimo se sada na prošlost. 136. slatinska brigada je nedavno obilježila svoju 21. obljetnicu i obnovila spomen na žrtve Domovinskog rata. Domovina – i dom i geografski određen prostor definiran 1991. god. Što Vama znači domovina?

Šutra: Moji davni preci nisu osjećai svoju domovinu, bila je porobljena. A tek mi, koji smo izravno sudjelovali, borili smo se da je imamo i da je možemo podariti vama. Vi možda još niste svjesni te važnosti što znači imati domovinu. Domovina je sve. Čovjek bez domovine i jezika svog je ništa. 

10. Što mislite o aktualnom prosvjedu branitelja – hrvatskih vojnik ratnih invalida?

Šutra: To je kao da me pitate što mislim o sebi, jer oni su dio mene. U ponedjeljak sam išao osobno im dati potporu, jer onaj tko nije gledao smrti u oči to ne razumije. Oni nisu tu zbog financija kako nam neki žele prikazati. Oni žele dostojanstvo koje im je uzeto. Dostojanstvo koje zaslužuju, a prema njima se ponašaju kao da su teret.

11. Pročitala sam u jednom intervjuu da je vaš životni akronim ČVOR. Biste li to objasnili? Šutra: To je jednostavno. Ja sam taj intervju dao za Glas koncila uoči 5. kolovoza prošle godine i evo sad vi to mene pitate, jako je lijepo što se to čitali. No da ne duljim, to znači Čvrsta- Vjera- Obitelj i- Rad.

12. Kakve su i koje, po vašem mišljenju, perspektive mladih danas?

Šutra: Ja bih rekao da su prave perspektive one kad se ne bojite. Hrvatska ima silne ljepote. Bitno je da vi budete kreatori naše budućnosti.

13. Prije nego što ste došli kod nas u Slatinu bili ste u suhopoljskoj školi. Što mislite o ovdašnjim učenicima i Vašem održanom satu pjesništva?

Šutra: Bit ću pošten, u Suhopolju mi je bilo lakše jer sam bio odmorniji. Međutim, ovdje je bilo prisnije, jer ovdje je bila učionica. Sjetio sam se starih dana, moje mladosti i djetinjstva. U jednom trenutku sam htio gotovo zamoliti da sjednem među vas, u školske klupe.